Pedagogija Marije Montessori polazi od prirodne znatiželje djeteta i potencijala koje ono nosi u sebi. Na temelju toga Maria Montessori je osmislila deset načela na kojima se zasniva njena pedagogija: načelo upijajućeg uma, promatranja, radnog instinkta, slobodnog izbora, discipline, osobnog tempa i trajanja rada, ponavljanja, provjere ispravnosti, imitacije i tri stupnja spoznavanja.
CILJ
Osnovni cilj Montessori pedagogije je osposobiti svako dijete da bude samostalno, emocionalno stabilno, socijalno osjetljivo i kreativno, s poznavanjem vještina koje će mu biti potrebne u budućnosti. To je osnova za odrastanje djeteta u sretnu osobu koja je sposobna samostalno upravljati svojim životom.
Da bi se postigao taj cilj, potrebna je pomoć odraslih, a prvenstveno odgojitelja, koji djetetu pružaju indirektnu pomoć bez neposrednog uplitanja u njegov rad.
Glavni moto u Montessori pedagogiji je „Pomozi mi da učinim samo!“. Zbog toga u Montessori vrtićima postoji pripremljena okolina koja dijete potiče na istraživanje i otkrivanje, a odgovor je na dječje interese, potrebe i razdoblja posebne osjetljivosti.
PODRUČJA RADA
Briga za samoga sebe, briga za okolinu, vježbe lijepog ponašanja
Razvijanje osjetila vida, dodira, sluha, težine, topline, mirisa, okusa, stereo-gnostičkog osjeta
Usvajanje količine i simbola od 0 – 10, uvođenje u dekadski sustav, učenje prebrojavanja do 1000, usvajanje računskih operacija u okviru dekadske kategorije jedinica
Uvod u područje jezika – govorenje, uvod u područje pisanja, uvod u područje čitanja
U sklopu kozmičkog odgoja nailazimo na bogatstvo sadržaja: zemljopis, zoologija, botanika, antropologija, evolucija , eko-logija, astronomija, informatika, povijest, umjetnost i etika. Ovo područje zahtijeva dulji rad bez prekidanja (projektni rad). Upućuje dijete na holistički pogled na svijet.
